Usamljenost nije samo fizičko odsustvo ljudi oko nas – ona može postojati i u društvu, kada se ne osećamo povezano i razumeno. Ovaj osećaj često donosi tugu, povlačenje i uverenje da nismo važni drugima.
Prevazilaženje usamljenosti počinje iskrenim suočavanjem sa sopstvenim emocijama. Pisanje o svojim mislima pomaže da ih razumemo i oslobodimo se dela tereta. Takođe, otvaranje ka novim kontaktima ili traženje stručne podrške može stvoriti osećaj pripadnosti i topline.
Važno je zapamtiti – usamljenost nije stanje koje mora trajati zauvek. Postoje načini da se ponovo povežemo sa sobom i drugima.
